U savremenom digitalnom okruženju sve je teže napraviti razliku između stručnog saveta i marketinške poruke. Sve veći broj samozvanih „nutricionista“ prisutan je na društvenim mrežama, nudeći brze i često nestručne savete za rešavanje složenih zdravstvenih problema, naročito poremećaja prejedanja (ili kako ga nazivaju emocionalnog prejedanja!?) i gojaznosti. Zabrinjavajuće je što mnogi od njih nemaju relevantno obrazovanje niti dozvolu za rad, a svoje savete temelje na ličnim iskustvima i pojednostavljenim metodama koje se često svode na formulu „mršavljenja u tri koraka“.
Lažni autoritet i površna rešenja
Samozvani nutricionisti često istupaju kao „dokaz“ svojih metoda, ističući ličnu transformaciju, a zanemaruju naučnu osnovu, medicinsku dijagnostiku i individualne faktore. Gojaznost, međutim, predstavlja kompleksno i hronično stanje koje zahteva sveobuhvatan pristup. Ona se razvija pod uticajem bioloških, psiholoških, socijalnih i genetskih faktora, a lečenje zahteva timski rad lekara-psihijatra i endokrinologa i dijetetičara-nutricioniste.
Metode koje obećavaju brzo rešenje često vode do jo-jo efekta, nutritivnih deficita, poremećaja ishrane i emocionalnih problema, naročito kod osoba koje su već ranjive i nezadovoljne sopstvenim telom.
Etika i komercijalizacija zdravlja
Savetima koje nude, lažni stručnjaci ne samo da nanose štetu fizičkom zdravlju svojih pratilaca, već ozbiljno ugrožavaju i njihovo mentalno stanje. Kod osoba sa viškom kilograma, neuspeh u sprovođenju jednostavnih i neefikasnih programa stvara dodatan osećaj stida, krivice i obeshrabrenosti. Osim toga, mnogi samozvani savetnici nude i sopstvene proizvode – detoxe, dijetetske planove, suplemente ili online kurseve – bez ikakve kontrole kvaliteta, medicinske regulative ili garancije bezbednosti.
Regulativa u Srbiji
U Srbiji, oblast dijetetike i nutricionizma nije jasno regulisana kada je reč o privatnoj praksi osoba bez medicinske kvalifikacije (isto je i što se tiče psihoterapije). Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, zdravstvenu delatnost može da obavlja samo zdravstveni radnik sa licencom nadležne komore (npr. Lekarske komore ili Komore zdravstvenih radnika). Međutim, pojam „nutricionista“ nije zakonski zaštićen, pa ga često koriste i osobe bez formalnog obrazovanja. U praksi to znači da gotovo svako može javno da se predstavi kao nutricionista, čak i bez završene medicinske ili zdravstvene škole. Ovo se odnosi i na trenere u teretanama koji olako daju predloge režima ishrane čak i kada se radi o ekstremno pothranjenim osobama.
Ova pravna praznina otvara prostor za zloupotrebu poverenja građana, komercijalizaciju zdravlja i plasiranje štetnih informacija. Neophodna je hitna zakonska regulacija ove oblasti, uključujući uvođenje licenci i kontrole rada svih koji se bave savetovanjem u oblasti ishrane i zdravlja uopšte.
Društvene mreže kao izvor dezinformacija
Poseban izazov predstavlja uticaj društvenih mreža, gde se popularnost ne stiče znanjem, već brojem pratilaca. Estetski privlačni sadržaji, anegdotske priče o „pre i posle“, motivacioni slogani i emocionalna manipulacija zamenjuju naučne činjenice i stručni pristup. Mladi ljudi, podložni pritiscima izgleda i brzim rešenjima, često postaju ciljana grupa ovih sadržaja.
Problem lažnih nutricionista i „instant“ metoda mršavljenja prevazilazi nivo lične odgovornosti – on postaje javnozdravstveni i etički izazov. Potrebno je razvijati kritičko mišljenje kod građana, promovisati stručne izvore informacija, kao i insistirati na strožoj zakonskoj regulativi. Samo kroz odgovoran i individualizovan pristup zdravlju možemo se suprotstaviti opasnim praksama koje banalizuju ozbiljne zdravstvene probleme.