ARFID – izbegavajuće restriktivni poremećaj ishrane

ARFID je izuzetno kompleksan poremećaj, novijeg datuma, posmatrano u odnosu na osnovne tipove poremećaja ishrane, anoreksiju nervozu i bulimiju nervozu. Karakteriše se poremećenim obrascem uzimanja hrane u smislu naglašene probirljivosti u ishrani, konzumiranja jednolične ishrane, koja ne obezbeđuje adekvatan energetski i nutritivni unos. Češće se javlja kod tinejdžera i dovodi do nemogućnosti dostizanja očekivane telesne mase za uzrast i pol, zastoja u rastu i razvoju, sa potencijalno letalnim komplikacijama usled neuhranjenosti i hipovitaminoze.

Obrazac ponašanja u vezi sa konzumiranjem hrane ne odražava zabrinutost u vezi sa telesnom masom. Ako se javi kod dece, onda se označavaju kao probirljivi, a karakteriše ih odbijanje da probaju nove namirnice, selekcija namirnica prema boji, teksturi, ukusu. Svaki pokušaj uvođenja novih namirnica je obično praćen temper tantrumima, plakanjem, vriskom. Dete ne napreduje u telesnoj masi, sklono je čestim infekcijama i ima potrebu za multivitaminskom suplementacijom. Tinejdžeri, adolescenti i stariji oboleli od ovog poremećaja ispoljavaju izraženu anksioznost pri pokušaju uvođenja novih namirnica u ishrani (iako su ih pre početka bolesti konzumirali). Nekada izbor može biti sužen samo na jednu namirnicu, ili se vrši prema boji namirnice (pa na primer jedu namirnice bele boje, ili jedu samo pomfrit i kečap). Ako duže traje, vodi u malnutritivni sindrom sa potencijalno opasnim somatskim komplikacijama. Na dnevnom nivou postoji nedostatak energije, nedovoljna funkcionalnost, insistiranje na konzumiranju uvek iste hrane. U psihološkom aspektu, kroz vreme se razvija bezvoljnost, depresivnost i opšti pad funkcionisanja.

ARFID se dijagnostikuje ako su prisutne sledeći simptomi:

1. Poremećaj u konzumiranju hrane u smislu nedostatka interesovanja za jelo ili hranu, izbegavanja hrane baziranog na senzornim karakteristikama hrane, zabrinutošću u vezi sa averzivnim posledicama jedenja, a manifestuje se kao perzistentna nemogućnost zadovoljenja neophodnih nutritivnih i/ili energetskih potreba što je udruženo sa jednim od sledećeg:

  • značajan gubitak kilograma ili nemogućnost dostizanja očekivane telesne mase za uzrast ukoliko se radi o deci u razvoju;
  • značajnu nutritivnu deficijenciju;
  • zavisnost od enteralne ishrane ili oralnih nutritivnih suplemenata;
  • naznačenim smetnjama u domenu psihološkog funkcionisanja.

2. Poremećaj nije bolje objašnjen nedostatkom dostupnosti hrane ili kulturnouslovljenim običajima.

3. Poremećaj se ne dešava tokom kliničkog toka anoreksije nervoze ili

bulimije nervoze, i nema podataka o zabrinutosti za težinu i telesni izgled.

4. Poremećaj nije deo drugog medicinskog stanja ili nije bolje objašnjen drugim mentalnim poremećajem. Kada se poremećaj u ishrani po tipu ARFID-a događa u kontekstu drugog stanja ili poremećaja, težina poremećaja u ishrani prevazilazi ono što se rutinski povezuje sa stanjem ili poremećajem i zahteva dodatnu kliničku pažnju.

ARFID je poremećaj koji često biva inicijalno neprepoznat jer se dešava češće kod manje dece i mlađih adolescenata. U prvom slučaju roditelji na problem u ishrani gledaju kao na nešto što je prolazno, tako da se za pomoć jave uglavnom tek kada postoji izvestan nutritivni i vitaminski deficit, odnosno kada dete ne napreduje u dobijanju telesne mase prema očekivanim kriterijumima. Kod tinejdžera i mlađih adolescenata se često govori o prolaznoj fazi, koja polako prerasta u ozbiljan problem ako se ne prepozna na vreme. Ovaj poremećaj je težak za tretiranje i zahteva učešće roditelja, porodice u celosti, i timski pristup profesionalaca (psihijatar, pedijatar, nutricionista ). Nelečen ili neadekvatno lečen stvara podlogu za razvoj komplikacija somatske prirode, ili dodatnih psihijatrijskih poremećaja uključujući drugi tip poremećaja ishrane kasnije u životu.