Kockanje ili kocka je zajednički naziv za skup raznovrsnih igara , ponašanja i aktivnosti, koje uključuju ulaganje novca, uz rizik i nadu u očekivanje pozitivnog ishoda, odnosno igrač rizikuje i nada se da će povratiti uloženo ili dobiti više od toga.
Spisak igara na sreću je dug, ali nemaju sve igre na sreću isti adiktivni potencijal. Rulet koji je recimo najadiktivniji, te osoba posle par odigranih igara može postati zavisna, do na primer igara Loto ili Bingo, koje imaju daleko manji potencijal da izazovu zavisnost kod korisnika. Najčešće igre na sreću koje se danas praktikuju su rulet, slot aparati, poker aparati, kartaške igre u kazinima, sportske kladionice, klađenje na trke konja, pasa, a u poslednje vreme sve više je popularno internet kockanje ( online rulet, online aparat). Trend rasta broja sporstkih kladionica, kao i kazina i mogućnost internet kockanja, omogućuje sve veći porast obolelih od patološkog kockanja.

Kocka je društvena aktivnost koja postoji koliko i čovečanstvo, poznate su i reči čuvenog Julija Cezara koji je izgovorio ‘’Kocka je bačena’’ kada je prešao reku rubikon u pohodu na Gale, zatim su pronađeni na zidovima pećina širom sveta razni motivi i crteži koji nam ukazuju da je kockanje aktivnost koja je poznata čoveku još u kamenom dobu. Razume se da je čovek od pamtiveka želeo da se zabavi na mnoge načine, ali kockanje može da bude veoma rizična aktivnost, obzirom na to da osoba može da koristi enormne količine novca, provodi veliku količinu vremena u samim aktivnostima vezano za kocku, vremenom ima smanjenju produktivnost na poslu ili u školi, problem u porodici, rodbini i sa prijateljima zbog pozajmljivana novca, u težim slučajevima i otuđenja i zalaganja vrednih stvari iz kuće. Sve ovo vodi u hronični tok poremećenog ponašanja, javljaju se vremenom psihičke tegobe u vidu nesanice, napetosti, uznemirenosti, gubitka volje i motivacije, depresivnosti a u najtežim slučajevima i do suicida, ukoliko se bolest ne leči. Iz tog razloga patološko kockanje spada u bihejvioralne zavisnosti, odnosno na srpskom jeziku ‘’ponašajne’’ ili još bolji, slobodniji prevod – nehemijske zavisnosti. Neretki su i telesni simptomi i znaci kod osoba obolelih od ovih bolesti, pogotovo ako bolest traje duže, kao na primer ubrzano lupanje srca, visok pritisak, glavobolje i mnogi drugi. A često je patološko kockanje udruženo i sa nekim drugim bolestima zavisnosti, kao što su alkoholizam, zloupotreba sedativa i psihoaktivnih supstanci u svrhe samomedikacije, odnosno samolečenja osobe koja shvata da ima problem, a ne zna i nije sposobna sama da izađe iz kandži ove veoma opasne bolesti. Zato je veoma bitno, ukoliko posumnjate na ovu aktivnost kod bliskog člana porodice, partnera, kolege ili prijatelja, da odmah pružite podršku, bez osuđivanja i dovedete pacijenta na pregled kod psihijatra, kako bi se procenilo koliko je osoba ušla duboko u bolest I odredila adekvatna terapija. Ukoliko se bolest ne leči na vreme, dolazi do produbljivanja bolesti, dugovi kod zelenaša i krediti u bankama postaju sve veći, što rezultuje dubljim narušavanjem psihosocijalnog zdravlja. U kliničkoj praksi viđamo i sluačejeve kada oboleli kocka samo ukoliko je pod dejstvom neke psihoaktivne supstance, najčešće psihostimulansa (koakin, amfetamin), ali u tom slučaju je primarna zavisnost od psihostimulansa, pa pacijent mora prvo da se leči od ove vrste zavisnosti. Takođe, patološko kockanje može biti i simptom nekih drugih psihijatrijskih bolesti, na primer u maniji kod Bipolarnog afektivnog poremećaja, što sve ukazuje da su psihijatrijske bolesti veoma kompleksne i potrebno je da potražite pomoć kod adekvatnog stručnjaka, a to je specijalista psihijatrije, obučen da prepozna i adekvatno leči ove bolesti.

Lečenje bolesti zavisnosti podrazumeva saradnika u lečenju, a to je vrlo bliska osoba u životu pacijenta, najčešće član porodice ili emotivni partner, a koja nema nikakvih isksutava sa kockom ili bilo kojim drugim oblikom zavisnosti. Podjednako su u uključeni u proces lečenja i pacijent i saradnik, a uloga saradnika je velika, potrebno je da sardnik dok god traje lečenje izoluje pacijenta od svih potencijalno rizičnih situacija i osoba.
Najefikasniji način lečenja patološkog kockanja je psihoterapija, naročito grupna psihoterapija, jer su do sada brojna istraživanja u medicini pokazala da se ovakvi pacijenti najbolje leče u grupi, sa saradnikom u lečenju, a grupe bi trebalo da budu homogene (ostali članovi grupe bi trebalo da budu takođe osobe obolele od patološkog kockanja). Uz psihoterapiju, koja je glavni modalitet lečenja, po potrebi će psihijatar ordinirati i psihofarmakoterapiju, kako bi se kupirali brojni psihički i telesni simptomi i tegobe.